Dobro došli
dragi Janjevčani...

Kada je osnovano Janjevo i kako je ono nastalo nema pouzdanih podataka. Njegovi prvi stanovnici bili su Srbi i potom Sasi, koji otvaraju rudarska okna i počinju kopati rudu. Njima se ubrzo pridružuju dubrovački trgovci i poduzetnici, gdje podižu svoja privremena boravišta i potom stalno naselje. Saski rudari dolaze negdje krajem tridesetih godina 13. stoljeća, čije djelovanje prekida provala Mongola 1242. godine, zbog čega ih kralj Uroš 1. (1243-1276) poziva da obnove porušeno i ožive rudnike. Za pomoć Dubrovčana naselje zatim jača i do kraja istoga stoljeća brojem katoličkih vjernika izrasta u samostalnu crkvenu župu.

O nastanku Janjeva narodna je predaja isprela dvije različite priče, od kojih jedna govori da su brat i sestra živjeli u „diboku planinu“ (bila je to navodno planina Palić istočno od Janjeva), a da nisu znali da su brat i sestra. Budući da su svi ljudi pomrli, ostali su njih dvoje posve sami u opustjelom kraju. Od toga para nastalo je Janjevo.
Druga priča zasniva se na sličnom motivu i osnivanje Janjeva veže se za dvije određene osobe. Priča kazuje da su bila ratna vremena i sve muško i žensko zadesila je strašna sudbina. Nitko nije izbjegao smrti osim Jane Palić „Nedokoljke“ (nedoklane) i nekog od Glasnovića. Od njih dvoje poteklo je Janjevo.

Karakteristična je druga priča koja kao osnivače Janjeva ističe dvije najbrojnije i među najstarijim obiteljima u Janjevu Paliće i Glasnoviće. Nastanak priča vremenski se, međutim, ne podudara. Prva je svakako starija, premda im je polazište isto. Rat i umiranje osnovna je potka obiju priča. Junaci prve priče su neodređeni, dok se u drugoj priči osobe navode imenom i prezimenom. Narodna mašta zaodjenula ih je svojim ruhom, premda se obje priče temelje na okosnici povijesne zbilje od koje su ostali samo daleki odjeci. Silna umiranja i stradanja zapravo govore o provali Mongola koja će u pamćenju novih doseljenika u Janjevo potpuno izblijedjeti i pričama dati mitski sadržaj bliži vremenu njihova nastanka.