Gubeći dio svoga stanovništva stizali su, međutim, u Janjevo novi doseljenici koji su dolazili iz drugih dubrovačkih naselja. U doba općeg previranja i seobe stanovništva izazvanog teškim porazima turske vojske mnoge su obitelji iz Bosne i Hercegovine i južnih dijelova Hrvatske bježale prema istoku. Prema usmenoj predaji neke su se obitelji najprije zaustavljale u Albaniji i potom selile u Janjevo.

Prema Jovanu Cvijiću, koji se prvi bavio zapisivanjem narodne predaje, u Janjevu je 1910. godine bilo 515 kuća od kojih 400 katoličkih obitelji, 75 kuća Albanaca i albanskih poturica te 20 kuća izbjeglica iz Srbije, 2 kuće Turaka Šamlija (Šam u Siriji), i uvjetno rečeno 80 kuća islamiziranih Roma. Od Latina (kako pravoslavci nazivanju Janjevce katolike) dvije su samo obitelji porijeklom iz Staroga Janjeva, drugim riječima starinom iz Dubrovnika: Glasnovići i Palići sa ukupno 110 kuća. Njima valja, također, pridodati Macukiće, Čifit-Koliće i Guciće koji su nesumnjivo iz Dubrovnika. I ostale su obitelji porijeklom iz Dubrovnika, doseljene iz dubrovačkih naselja na Kosovu u razdoblju od prije 400 ili 250 godina. Tako su Ćibarići, Grgići, Krljuk, Ajtići i Lukići doseljenici iz Letnice. Ivanovići iz Kratova i navodno iz Gračanici u Bosni. Mitrovići su vjerojatno iz Peći, a Gečevići iz Kačanika. Tu su također i tri velika roda Cirimotića, Filića i Krasnića. Iz okolice Novoga Brda su Brajsavci iz sela Brajsovca (Bresaljce).